Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Bijelom Polju kod Mostara danas je, nakon dvadesetogodišnje obnove, osvećena. Svetu arhijerejsku liturgiju i čin osvećenja obavili su vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije i vikarni episkop patrijarha Porfirija, Nektarije.

Činu ovoga, za mnoge jednog od najljepših mostarskih hramova, prisustvovalo je na stotine Mostaraca i Hercegovaca, nastanjenih u dolini Neretve, ali i rasutih po cijelom svijetu, piše Top Portal.

Episkop Nektarije je u besjedi nakon liturgije kazao da ovaj prelijepi hram treba biti mjesto okupljanja i iscjeljenja duša. Spomenuo je brojne zadužbinare i ktitore kako ovoga, tako i drugih pravoslavnih hramova, kazavši da ktitori hramova jesu ljudi koji obnavljaju u sebi hram Duha Svetoga jer smo svi stvoreni da se obožimo.

Foto: Topportal / Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Bijelom Polju

Vladika Dimitrije zahvalio se episkopu Naktariju što je ponovo došao u Hercegovinu koja je njegovo rodno mjesto.

''Crkva Božija se prostire kroz prostor i svi smo zajedno. Sve liturgije koje se služe ulaze u jednu ljubav Hristovu kao jedno veliko more. U srce Hristovo, milost Hristovu, u svijetlost Hristovu. Sve naše službe po čitavom svijetu gdje pravoslavni služe, one se sve sjedinjuju u Hristu. Isto tako ova Sveta služba nas i kroz istoriju i vrijeme pronosi i mi se sjedinjujemo sa našim precima i svima koji ovdje počivaju, ali i sa svima svetima“, rekao je vladika Dimitrije.

Zahvalio je svima koji su uložili trud u obnovu Hrama.

''Hvala Bogu što vas je nadahnuo da obnovite ovo mjesto i hvala o. Nebojiši i njegovoj porodici što vas ovdje okuplja. Takva je tajna Hristova i tajna vjere da udar nađe iskru u kamenu. Na ovom stubu sada ima jedno mjesto gdje je udarila granata i kroz naš život kada nas nevolje udaraju i kada dolaze loša vremena, ako smo pravi hrišćani taj udar će naći iskru u našem srcu i mi ćemo se još više učvrstiti u hrišćanskoj vjeri, ljubavi, milosrđu, molitvi i ljubavi prema Bogu i jedni prema drugima. To ste vi učinili ovdje dragi Bjelopoljci i ovaj hram je samo vidljivo ovaploćenje i znak vaše unutrašnje ljubavi, ljepote, čistote vašeg unutrašnjeg života i toga koliko se starate, iako vas je malo, o ovome hramu“, rekao je vladika Dimitrije.

Ova crkva, kao i svi pravoslavni hramovi, stradala je u posljednjem ratu, a vjerni narod rasut po cijelom svijetu od 2003. godine, marku po marku, je sakupljao sredstva i obnavljao svoj hram. Ovo je danas hram u potpunosti završen, oslikan i uređen i možda po izgledu mnogo ljepši nego što je bio prije uništenja. Po ljepoti i uređenosti bjelopoljska crkva jedna je od najljepših u Mostaru, a što je najvažnije mjesto je okupljanja vjernog naroda, naročito omladine koja na sportskim terenima oko crkve provodi svaki slobodan trenutak.

Ova crkva i vjerni narod dočekali su da konačno završe radove i obnovu, no put nije bio ni lagan ni kratak. Mnogo rada, vjere i truda trebalo je da se sve završi, ali i mnogo sloge i podrške sveštenstva.